Zašto su banje u Srbiji spale na najniže grane?

Zašto su banje u Srbiji spale na najniže grane?

U Srbiji postoji preko hiljadu izvorišta hladne i tople mineralne vode, kao i veliko bogatstvo mineralnog gasa i lekovitog blata. Zahvaljujući tom bogatstvu, banje pomažu ili olakšavaju tegobe, ubrzavaju lečenje ili zarastanje raznih preloma. U Srbiji zvanično ima više od 40 banja i lečilišta. To je statistika. U realnom životu je stanje prilično sivo.

Neuspele privatizacije, tajkuni i javašluk doveli su neke od naših banja da ne samo da nisu mesta za odmor već ih svi zaobilaze u širokom luku. Mataruška, Niška, Bukovička banja samo neke banje koje su u SFRJ bile omiljene, a danas bi mogle da posluže za snimanje horor filma. Ipak, na sreću ima i pozitivnih primera.

Mataruška banja: Srbija ima svoj Černobilj!

Mataruška Banja danas izgleda poput ostataka Černobilja nakon eksplozije u nuklearnom reaktoru. Jedina razlika je to što zemlja i vazduh nisu zagađeni, ostalo je potpuno identično.

Naglo urušavanje Mataruške Banje krenulo je 90-ih godina, da bi nakon dolaska talasa izbeglih i raseljenih s KiM počela potpuno da tone. Mnoge vile poslužile su kao prihvatilište za nemoćan i preplašen narod, a oni su ostali da u njima žive punih 15 godina. Osim hotela „Termal“, koji je jedini ostao da radi, više nije bilo mogućnosti da turisti uživaju u čarima predratne Mataruške Banje. Njen trag ostao je samo na razglednicama.

Država se nije ni u jednom pogledu potrudila da sačuva ovo mesto od propasti, a današnji izgled mogao bi jedino da posluži kao deo scenarija nekog horora.

– Banja izgleda kao da su ljudi pred nekom masovnom zarazom pobegli glavom bez obzira, noseći sa sobom samo neophodne stvari. Černobilj nije ništa naspram onoga što se nama dogodilo. Banja je umrla, a mi smo ostali u njoj. Parkovi su uništeni, a da ne pričam o predratnim, nekad tako divnim vilama. Igrali smo se kao deca u njihovim parkovima. Leti nam je bilo daleko zanimljivije jer je bilo puno gostiju. Ali i zima je imala svojih čari. Svoje detinjstvo krajem 70-ih i početkom 80-ih ne bih menjao ni s jednim vršnjakom iz Kraljeva – priča Miloš Petrović.

Prirodna lečilišta Mataruška i Bogutovačka banja od pre par meseci su u stečaju. Bogutovačka banja ostala je bez gostiju nakon zatvaranja kupatila.

U Bogutovačkoj banji proteklih decenija uspešno je lečeno na desetine hiljada gostiju – pacijenata iz zemlje i sveta. Sada se svi pitaju ima li leka za nju. Posebno su nezadovoljni vlasnici kuća za izdavanje.

Vrnjačka Banja: Ponos banjskog turizma

Vrnjačka Banja je najpoznatija srpska banja, koja je ove godine proslavila 148 godina turizma. Istorija banjskog turizma u Vrnjcima vezuje se za 1868. godinu, kada je kruševački okružni načelnik Pavle Mutavdžić s nekolicinom dobrotvora i viđenijih ljudi iz Kruševca, Karanovca (Kraljeva) i Trstenika formirao „Osnovatelno fundatorsko društvo kiselo-vruće vode“ u Vrnjcima.

Vrnjačka Banja je uspon doživela 1950-1960. godine s povećanjem broja posetilaca. Osamdesetih godina prošlog veka, imala je najveći broj poseta – blizu 200.000 posetilaca, koji su ostvarili dva miliona noćenja. Danas je slika „kraljice srpskih banja“ ipak drugačija, jer je period tranzicije kroz koji je Srbija prolazila ostavio trag i na njoj. Ali i pored toga, uspela je da zadrži epitet najposećenije banje u Srbiji.

Turistički kompleks HTP „Fontana“, turistički stub Vrnjačke Banje, nekoliko puta je bio predmet neuspelih privatizacija, a s kapacitetom od oko 800 ležaja u svoja četiri objekta, predstavlja najveću hotelsku kuću u Srbiji. Sve što poseduju nalazi se na najekskluzivnijim lokacijama u Vrnjačkoj Banji.

Predsednik opštine Boban Đurović kaže da je privatizacija HTP „Fontana“ iz Vrnjačke Banje glavno pitanje za to turističko mesto.

– Očekujemo investitora koji će uložiti značajna finansijska sredstva, ali i sačuvati radna mesta. Do sada smo razgovarali s predstavnicima „Alko grupe“, kompanijom „Cepter“, vlasnicima hotela „Mona“ – rekao je predsednik opštine Boban Đurović.

Banja Kanjiža: Leče blatom i termalnom vodom već 103 godine

Lekovita svojstva termalne vode i peloida – blata, već 103 godine su glavni aduti Specijalne bolnice za rehabilitaciju „Banja Kanjiža“ jer su tretmani blagotvorni u lečenju i sprečavanju hroničnog artritisa, degenerativnih problema kičme, hroničnih bolova u leđima, nakon operacija kostiju i zglobova, poremećaja razvoja i držanja muskulo-skeleta i drugih boljki. Za lečenje i oporavak doprinose mineralne i biserne kupke, korišćenje terapijskih bazena, hidrogalvanske i druge kupke, a uz to u kanjiškoj ustanovi se jedino u Srbiji veoma efikasno koristi i podvodna ekstenzija kičmenog stuba. Blatne kupke i terapije blatom su takođe deo ponude koji nemaju mnogi banjski centri, pa je i to razlog više što se pacijenti opredeljuju za dolazak u Kanjižu. Tokom prošle godine, u Specijalnoj bolnici za rehabilitaciju „Banja Kanjiža“ investirano je u prvu fazu rekonstrukcije blatnog bloka i u nabavku hidromasažne kade, a realizovana su i značajna ulaganja sopstvenim sredstvima pokrajinskog budžeta AP Vojvodine i pomoći lokalne samouprave opštine Kanjiža. Ukupna vrednost realizovanih investicija iznosila je 37,7 miliona dinara. – Rekonstrukcijom i opremanjem blatnog bloka unapređujemo zdravstveno-banjski turizam primenom prirodnih lekovitih činilaca, termomineralne vode i peloida, čime se postiže unapređenje konkurentnosti, kako same naše ustanove, tako i ukupne vojvođanske turističke privrede na domaćem i inostranom tržištu – izjavila je direktorka „Banje Kanjiža“ Slobodanka Drndarski.

Atomska banja: Privatizacija kao jedini spas

Lečilište Atomska banja u Gornjoj Trepči doživelo je procvat nakon privatizacije 2008. godine. Broj posetilaca ovog specijalizovanog lečilišta za multiplu sklerozu se iz godine u godinu povećava, a lečilišni kapaciteti se osavremenjuju.

Od 2008. godine, banja je još dva puta promenila vlasnika. Najpre je 2013. godine prvi većinski vlasnik, preduzeće „Bonida“, nakon pet godina gazdovanja prodao lečilište „Eliksir grupi“ iz Šapca, koja je u decembru 2014. godine 75 odsto svog udela za 2,85 miliona evra prodala firmi „Cezijum MS“ iz Novog Sada. Aprila 2012. godine, u okviru lečilišta otvorena je Specijalna bolnica „Vujan“ sa 120 postelja, u rangu četiri zvezdice.

Privatizacija Atomske banje redak je primer uspešne promene vlasništva u čačanskom kraju. U lečilištu je zaposleno 130 ljudi.

Bukovička banja: Kraljevska, a propada

Bukovička banja, jedna od retkih „kraljevskih banja“ u Srbiji, ne radi. I pored svoje prestižnosti, dobrog položaja jer se nalazi na samo 78 kilometara od Beograda, već tri godine je zatvorena. Svetozar Ilić, jedan od poverilaca i bivši direktor Bukovičke banje, kaže da je „stanje u Bukovičkoj banji katastrofalno“.

– U septembru je raskinuta privatizacija, a imovina treba da se vrati i da se uknjiži na Republiku Srbiju. Bukovička banja ne radi, od 2013. godine nema goste. Ima samo generalnog direktora koga niko nikada nije video. Ne koristi se ništa od imovine – motel „Lovački dom“ na Bukulji, „Školjka“ u parku Bukovičke banje, hotel „Staro zdanje“, koji je star preko 150 godina i koji je gradu podarila dinastija Obrenović, restoran u koji je uloženo 50.000 evra pre prodaje. Sve to bogatstvo propada. A banja je poznata po mineralnoj vodi, po šetalištu na Bukulji i bila je lek za bolesti želuca, a najpoznatija u bivšoj Jugoslaviji za lečenje dijabetesa. Čeka se novi strateški partner jer, po mišljenju svih Aranđelovčana, „sramota je da jedna od kraljevskih banja bude zatvorena“ – kaže Svetozar Ilić.

O blagotvornosti kisele vode govori podatak da je još 1811. svoje zdravlje njome krepio Dositej Obradović. Početkom 20. veka počinje i ručno flaširanje kisele vode u fabrici „Knjaz Miloš“, koja je nagrađena najprestižnijim međunarodnim priznanjima za kvalitet.

Banja je poznata po lekovitoj mineralnoj vodi, a koristi je sada jedina ustanova koja radi, a to je Specijalna bolnica za rehabilitaciju. Pored vode, koristi se i glina za lečenje oboljenja gastrointestinalnog i hepatolibijarnog sistema.

Ovčar Banja: Vreme je stalo

Iako retko koji kraj u Srbiji poseduje prirodne resurse kao Ovčar Banja, u ovoj varošici, petnaestak kilometara udaljenoj od Čačka, kao da je vreme stalo. Umesto da kroz mesto i njegovu okolinu, koju je priroda podarila termalnim izvorima lekovite tople vode i Ovčarsko-kablarskom klisurom, koju zbog 10 srednjovekovnih manastira još nazivaju „srpska Sveta gora“, prolaze mnogobrojni turisti – na ulici se jedva može videti živo stvorenje.

Meštani naglašavaju da je situacija bila podnošljivija dok nije izgrađena obilaznica oko Ovčar Banje na magistralnom putu Čačak – Užice. Paradoksalno, jedan značajan infrastrukturni projekat uslovio je potpuni sunovrat varošice koja se nalazi na nepunih 50 metara od te saobraćajnice.

Više niko u Ovčar Banju ne svraća ni na kafu. Zatvorena je benzinska pumpa na kojoj su nekada automobili čekali na red za gorivo, odmah zatim katanac je stavljen i na kioske, a u samom mestu zatvorene su i dve kafane, a ostala je da radi samo jedna prodavnica, u koju uđe dvadesetak mušterija dnevno. Da nema velnes centra „Kablar“, turista ovih dana ne bi imao gde da svrati – pričaju meštani.

Niška Banja: Ostala je samo nada

Zbog nedovoljnog broja kategorisanih ležajeva, Niška Banja izgubila je status banje tokom ove godine. Od tri hotela, danas ne funkcioniše nijedan osim privatnih vila, a rade samo dva rastorana.

Niška banja poznata je kao prirodno lečilište bogato termomineralnim izvorima vode i prirodnim mineralnim blatom. Voda izvire na četiri izvora s temperaturom od 36 do 38 stepeni i pravo je mesto za ljubitelje prirode. Kao takva, nekada je bila veoma posećena, ali popularnost među turistima je iz godine u godinu sve više opadala.

Stanovnici Banje kažu da uglavnom turisti dolaze na jedan dan, uključujući ekskurzije i lečenje.

– Niška Banja je zdrava, lepa i prijatna. Nekada je bila posećena, ali sada svi dolaze uglavnom na jedan dan ili iz zdravstvenih razloga ako moraju da borave tu. Ne razumem kako je dopušteno da ovoliko propadne i da izgubimo status banje. Verujem da uz malo truda banja može biti omiljeno mesto i među mladim turistima – kaže Jovan Zdravković.

Niška Banja dobila je pre nekoliko meseci novog predsednika opštine Dejana Jovanovića (SNS), koji je odmah nakon dobijenog mandata najavio da će raditi na tome da povrati status banje.

Ministar zdravlja Zlatibor Lončar obišao je Institut „Niška banja“ i izjavio da je zadovoljan funkcionisanjem ove ustanove, što ide u prilog tome da za Nišku Banju ima nade.

– Institut radi dobro, ono što smo uspeli da dogovorimo u ovom trenutku jeste rekonstrukcija bazena. Što se privatizacije tiče, Institut sam odlučuje, ako postoji želja i ukoliko se nađe strateški partner koji bi uložio, mi smo tu da podržimo – rekao je Lončar.

Sokobanja: Akva park glavni adut

Sokobanja je pravi primer da ispravno ulaganje u turizam može da donese mnogo koristi. Ova banja svojom rekordnom posećenošću, raznovrsnošću gostiju, ali i ponude demantuje stereotip da su banje lečilišta i odmarališta za stare.

U prvih šest meseci ove godine Sokobanju je posetilo 18.000 turista, po čemu je, uz Vrnjačku banju, najposećenija u Srbiji, prema podacima Republičkog zavoda za statistiku.

Prepune bašte ugostiteljskih objekata, grupe tinejdžera, mladi bračni parovi sa decom, sreću se na svakom koraku. Takođe, ljudi iz Srbije koji rade u inostranstvu sve su češći gosti. Samo ove sezone u Sokobanji je za 20 odsto više turista nego prethodne, dok se broj turista iz raznih svetskih zemalja povećao za više od 100 procenata.

– Odlična posećenost zabeležena je tokom cele letnje sezone, a u junu, julu i avgustu tražio se i krevet više. Banjsko šetalište je svakodnevno bilo puno gostiju, što je svima nama bila informacija da sezona ide u odličnom pravcu – kaže Ljubinko Milenković, direktor Organizacije za turizam i kulturu.

Uspešnu letnju sezonu Sokobanji je, neminovno, obezbedio akvapark “Podina” koji je na dnevnom nivou beležio i do 3.000 kupača.

Ribarska banja: Profitabilni i moderni

Ribarska banja spada u red profitabilnijih lečilišta u Srbiji i u ovoj malom banji podno Jastrepca nisu oduševljeni idejom da budu privatizovani.

– Imamo odličnu popunjenost kapaciteta. U jeku sezone ona iznosi 100 odsto, a na godišnjem nivou između 75 i 80 odsto. Specijalna bolnica ima oko 500 postelja, a oko 400 kreveta je na raspolaganju gostima u privatnom smeštaju – ističe dr Dušan Šokorac, direktor Specijalne bolnice „Ribarska banja“.

Pre pet godina otvoren je velnes centar koji je skoro toplom vezom povezan sa vilom „Hercegovina“. Na brdu Samar ove godine je izgrađen teniski teren, a na istoj lokaciji u planu je izgradnja tri bazena, za odrasle, decu i sa toboganom.

Otvorena su i tri nova dijagnostička kabineta, za ultrazvučnu dijagnostiku, EMNG i osteoporozu.

– Kupili smo novi rendgen aparat jer je stari nabavljen još pre 50 godina. Takođe smo kupili i hiberbaričnu komoru i od 1. novembra moći ćemo da radimo hiperbaričnu oksigenizaciju. Oko 40 odsto naših kapaciteta popunjavaju pacijenti koje šalje Republički fond zdravstvenog osiguranja, dok je ostatak na tržištu – dodaje Šokorac.

Pored domaćih gostiju, u Ribarsku banju rado dolaze i stranci, iz Rusije, Rumunije, Holandije, bivših jugoslovenskih republika. Nakon oslobođenja, 1834. godine, knjaz Miloš je naredio da se naučno ispitaju vode Ribarske banje na Medicinskom fakultetu u Beču. Od tada do danas sve krunisane glave Srbije posećivale su i boravile u Ribarskoj banji, a najčešće kralj Petar I Karađorđević, koji je ovde lečio reumu i radio državničke poslove. Deklaraciju o povratku Kosova i Metohije matici Kraljevini Srbiji potpisao je u Ribarskoj banji 25. avgusta 1913. godine.

Poslednjih osam godina najpoznatiji gost Ribarske banje je Zvonko Milojević, bivši golman Crvene zvezde, koji se oporavlja od posledica teške saobraćajne nesreće.

Banja Koviljača: Specijalna bolnica za ponos

Specijalna bolnica za rehabilitaciju „Banja Koviljača“ stub je zdravstvenog, banjskog i turističkog potencijala jedne od najlepših banja u Srbiji. Bolnica, koja je ove godine planirala ulaganja od 60 miliona dinara sopstvenih sredstava, beleži i rekordan broj posetilaca u prvih deset meseci, kaže direktor dr Aleksandar Jokić.

– Prošle godine smo potpisali sporazum sa Ministarstvom turizma i trgovine Republike Srpske, a u aprilu ove i sporazum o saradnji sa Tuzlanskim kantonom i svi njegovi stanovnici imaće popust deset odsto na sve usluge u našoj ustanovi od 15. novembra ove do 15. marta naredne godine – kaže direktor.

Rukovodstvo ustanove je rešilo da smanji troškove tamo gde je moguće kako ne bi povećavali cene, a van sezone daju i određene popuste.

Ovde rade u dve smene, a da će im ovo biti poslovna godina iz snova potvrđuje podatak da dnevno na terapiji imaju više od hiljadu pacijenata, od 7 do 21 sat. Stacionarno se leči oko 600 pacijenata, ostali ambulantno, a ustanova raspolaže sa 418 postelja, dok ostale smeštajne kapacitete zakupljuje.

– Ranije je kod nas godišnje lečeno oko 18.000 pacijenata, kolika je bila projekcija i za ovu godinu, ali po svemu sudeći do kraja godine to bi moglo biti i 20.000. Imali smo 135.000 dana lečenja prošle godine, za ovu je bilo procenjeno dve hiljade više, ali je moguće da to bude i 140.000 – naglašava dr Jokić. Ustanova će za dve godine obeležiti jubilej 160 godina organizovanog lečenja u banji.

Ono što već godinama propada kao deo stečajne mase nekadašnjeg Hotelsko-turističkog preduzeća „Banja Koviljača“ jeste odmaralište „Gučevo“, izgrađeno 1976. godine po projektu Mihajla Mitrovića, sa 87 soba i 216 ležajeva. To je prvi hotel izgrađen posle Drugog svetskog rata u Koviljači.

Prolom i Lukovska banja: Ponos Kuršumlije

Pored Kuršumlijske banje koja je zadnjih dvanaest godina potpuno zapuštena i prepuštena zubu vremena, u kuršumlijskoj opštini posluju još dve i to vrlo uspešne banje, Prolom i Lukovska banja. Obe banje posluju u sastavu „Planinke“ a.d. iz Kuršumlije u čijem sastavu je i „Prolom voda“. Zahvaljujući odgovornom politikom i stalnim ulaganjem kako u infrastrukturu, tako i u uslove za smeštaj gostiju, ove banje su poslednjih dvadesetak godina postale ozbiljan konkurent u turističkoj ponudi Srbije. Ono što je posebno zanimljivo je da su nekada sve tri banje, Prolom, Lukovska i Kuršumlijska, bile u sastavu „Planinke“, ali je od 1987. godine Kuršumlijska banja izašla iz tog sastava.

Lukovska banja je svoj procvat i razvoj započela 1999. godine izgradnjom hotela „Kopaonik“, a desetak godina nakon toga i hotela „Jelak“. U sastavu ovih hotela se nalazi po jedan otvoreni i zatvoreni bazen, velnes centri, a opremljeni su i bogatim medicinskim blokom. Lukovska banja je poznata po vrlo uspešnom lečenju od bolesti reumatizma, osteoporoze, stanja nakon preloma kostiju i hirurških intervencija na koštano-zglobnom sistemu, ginekoloških oboljenja…, kapaciteta oko 300 ležajeva. Banju karakterišu obilje izvora mineralnih voda, netaknuta priroda šumovitog Kopaonika i kristalno čist vazduh. Prolom banja počela je sa radom 1964. godine izgradnjom hotela “Radan”, kapaciteta preko 400 ležajeva. Stalnim ulaganjem u okviru hotela objedinjen je smeštaj u udobnom sobama, savremeni medicinski i velnes tretmani, sadržaji za rekreaciju, zabavu, izlete. Banja je posebno pogodna za lečenje bubrega i mokraćnih puteva, bolesti organa za varenje, kožnih oboljenja, dijabetesa…

Neiskorišćeni potencijali Banata

Banja Rusanda u Melencima kod Zrenjanina, poznata u regionu po svom lekovitom blatu i lečenju reumatskih oboljenja, sasvim solidno funkcioniše i širi paletu usluga velnes i spa programima. Ali srednji Banat ima još potencijala za banjski razvoj, koji su potpuno neiskorišćeni. U selima Torda i Lazarevo su ležišta lekovite vode, koja su pre nekoliko decenija eksploatisana, a sada tavore neiskorišćena. U Tordi, selu u opštini Žitište, počeli su intenzivnu kampanju da se „gorka voda“ i izvori termalnih voda temperature čak 73 stepena, ponovo eksploatišu, od opštine Žitište dobili su podršku za istražna bušenja i ponovne analize.

Gamzigradska banja: Na rubu propasti

Gamzigradska banja kod Zaječara spada u red onih koje su zbog loših političkih prilika doživele totalnu propast. U nekada veoma posećenu banju u ovom delu Srbije, sada retko ko dolazi.

Preduzeće „Romulijana“ d.o.o. u Gamzigradskoj banji, kompleks sastavljen od hotela, restorana i još nekih objekata, već tri godine je ugašeno, prema nezvaničnim informacijama zbog duga od 200 miliona dinara. Meštani Gamzigradske banje ogorčeni su zbog situacije koja vlada godinama, ali se prisećaju i lepših dana.

– Bilo je privlačnije mesto kada je hotel radio. Sada je kao pustinja, bili smo prvi a sada smo najgori – kaže Milivoje Stanković.

– Ovo je najugroženija banja, nemamo više ništa. Nekada su nam deca radila u hotelu, sve je bilo živo, puno naroda u svako doba godine – kaže Jelica Prejković.

Od ove godine preduzeće „Romulijana“ je u stečaju.

Kuršumlijska banja: Na rubu propasti

Jedna od poznatijih banja iz vremena stare Jugoslavije, Kuršumlijska banja zatvorena je već skoro 12 godina. Time je zarastao u korov i prepušten zubu vremena i jedini rehabilitacioni centar u banji, hotel „Žubor“, površine 16.500 metara. Hotel ima 152 sobe sa 300 ležajeva i zatvoren bazen. U banjsku svojinu spada i više desetina hektara zemljišta u okruženju. Pored nekada najsavremenije opremljenog medicinskog bloka za lečenje reumatskih bolesti i bolesti lokomotornog sistema, u samoj banji postoji više termalnih izvora čija toplota dostiže 64 stepena Celzijusa. Sa tih izvora zagrevala se čitava banja, što je predstavljalo veliku uštedu, posebno u zimskom periodu. Kuršumlijska banja je tokom 2004. godine zatvorena zbog spora oko vlasništva i dugova. Delimično RHC „Žubor“ bio je u vlasništvu PIO fonda, koji je potraživao 14,5 miliona evra od „Žubora“. U međuvremenu je i Poreska uprava zatražila 44 miliona dinara neisplaćenog poreza za 2003. i 2004. godinu, kada je MUP Srbije koristio „Žubor“. U momentu zatvaranja bilo je 130 radnika. Plan je bio da se banja privatizuje, ali iako je bilo više zainteresovanih privatnika, to se nije desilo do danas.

Epilog zatvaranja jedinog hotela je masovno iseljavanje stanovništva sa ovog rubnog područja kuršumlijske opštine, koja se graniči duž 102 kilometra sa administrativnom linijom Kosova i Metohije. Malobrojni meštani Kuršumlijske banje kažu da godinama lepotu ovog kraja kao da niko ne želi da vidi. Dok je hotel „Žubor“ radio, dolazili su turisti, ljudi na rehabilitaciju, radila je prodavnica, škola, kraj je bio živ.

Banja Ljig: Lekovitu vodu zagadile fekalije

Ministarstvo turizma naložilo je Opštini Ljig da do kraja ovog meseca zaustavi propadanje pre četiri godine zatvorene Banje Ljig. Opština, međutim, odgovara da nad banjskim kompleksom nema ingerencije.

Objekti banje, koja je taj status odlukom Vlade Srbije dobila 2000. godine, zatvoreni su pre četiri godine, kada su svi zaposleni ostali bez posla. U međuvremenu, banjsko područje postalo je potpuno napušteno i zapušteno, zaraslo u korov i šikaru kao dom gmizavaca i insekata, a banjska česma sa nekada lekovitom vodom odlukom sanitarne inspekcije je zatvorena, pošto je zagađena fekalijama.

Grupa građana Ljiga, od kojih je jedan broj njih bio zaposlen u banji, duže vreme pokušava da zaustavi propadanje kompleksa, pa su sada zatražili reagovanje Ministarstva turizma.

– Neophodno je da do kraja septembra preduzmete adekvatne mere u skladu sa Zakonom o banjama u pogledu očuvanja i unapređenja raspoloživih resursa i da nas o tome obavestite pisanim putem, uz relevantnu dokumentaciju – stoji u dopisu Ministarstva Opštini Ljig, koji je potpisala državna sekretarka Tatjana Matić.

S druge strane, međutim, iz ljiške opštine odgovaraju da nad hotelom, bazenom i česmom sa lekovitom vodom oni nemaju ingerencije. Banja je, naime, nekada pripadala DP “Sloboda” koje je potom pripojeno JKP „Beogradske elektrane“. Pošto po zakonu komunalno preduzeće ne može da obavlja tu delatnost, formirana je nova firma “Suvobor” d.o.o. koja je otišla u stečaj pa je banja praktično bez domaćina.

– Opština je jedan od poverilaca i nama je u interesu da se stečajni postupak što pre okonča, što zbog novca koji potražujemo, što zbog daljeg razvoja banje. Međutim, mi imamo ingerencije samo na javnim površinama u banji, ali objektima nemamo čak ni pravo prilaska – izjavio je načelnik Opštinske uprave Stevo Vranešević.

U banjskom kompeksu nalazi se još jedna bušotina lekovite vode koju je svojevremeno napravilo Ministarstvo rudarstva. I ona je napuštena.

Zvonačka banja: Sramota juga Srbije

U živopisnoj klisuri reke Jerme nadomak Pirota nalazi se Zvonačka banja i hotel „Mir“, nekada najposećenija lokacija jugoistočne Srbije koji ne radi od 2007. godine. Zvonačka banja smeštena je na 680 metara visine, sa izvorom mineralne vode čija temperatura iznosi 28°C. Voda blagotvorno deluje na nervni sistem, a u sklopu hotela postojao je kompletan medicinski blok.

– Hotel ne radi od 2007. i potpuno je ruiniran. Zbog toga je ugovor sa tadašnjim zakupcem raskinut, ali je hotel ostao bez prozora i vrata, bez medicinskog bloka i 140 ležajeva jer je zakupac, kako je navodio, „olakšao temelje zbog rekonstrukcije zgrade“. Hotel je 2008. prodat novom vlasniku, koji je renovirao otvorene bazene, a rekonstrukcija hotela još nije počela.