Niška Banja, kraljevska zgoda

Niška Banja, kraljevska zgoda

Ogledalo, Ivan Kalauzović Ivanus

U novembarskom broju čikaškog „Ogledala“ izašao je tekst o Niškoj Banji, koji nas podseća na poznato lečilište pokraj Niša otkriveno još u doba starog Rima, a ugostilo je, pored brojnih posetilaca, i tri srpska kralja. Iako danas spada u razvijene turističke centre, može se reći da ipak čeka neka bolja vremena…

Na raskrsnici Balkana i Evrope, nasred rimskog Via militarisa, ili turske Velike džade, prostire se biser Vilinog grada, jednom poslednja stanica izletničkih vozova i niških tramvaja, nadaleko poznato lečilište i izletište kojem su posvećene vanvremenske pesme – Niška Banja. Od južne prestonice Srbije je udaljena deset, od Beograda 250 kilometara, a samo nekoliko stotina metara od Ženeve, nekada omiljenog kupališta Nišlija na obali njihove reke.

N.Banja.jpg
Niška Banja

Niška Banja leži na terasi brda Koritnjak (ogranku Suve planine), na nadmorskoj visini od 248 metara. Tu se nalazi najveći deo naselja, te opština, policija, pošta, osnovna škola, banka, lečilišni i turističko-ugostiteljski objekti, ali i neizostavni parkovi ukrašeni fontanama, travnjacima sa alejama punim cveća i drvoredima bagrema, jasena, duda, oraha, lipe i crnog bora, koje grle kanalići termomineralne vode. U blizini je i drvo belog duda staro preko 150 godina, stavljeno pod zaštitu države kao značajno prirodno dobro i spomenik prirode III kategorije. Banju krasi pet izvora, i to: „Glavno vrelo“, „Suva banja“ („Vrelo princa Tomislava“), „Školska česma“, „Banjica“ i „Pasjača“, čija temperatura iznosi u proseku od 36 do 38 stepeni Celzijusa, a kapacitet 56 litara po sekundi.

Prvo naselje na prostoru Niške Banje niklo je u keltsko doba, pre nove ere, u blizini izvorišta, a značajniji razvoj dešava se tokom vladavine rimskog cara Hadrijana (II vek n.e.), kada su na njenom tlu izgrađena prva kupatila. Rimljani su negovali kult vode i bili istinske banjske arhitekte, pa je tako, za vreme Svetog cara Konstantina i njegovih naslednika, u carskom naselju Medijana postojalo posebno kupatilo u koje je doticala lekovita voda pravo iz Banje. Turci su takođe bili svesni ovog bogatstva, zato u Banji sagradiše hanove (odmorišta) i ženska i muška kupatila, kao i objekte za smeštaj bolesnika. Godine 1521, na putu ka Beogradu, u Niškoj Banji je predahnuo i njenom se vodom okrepio i turski car Sulejman Prvi Veličanstveni.

Hram Svetog proroka Ilije.jpg

Hram Svetog proroka Ilije

Nekoliko puta, stanovnici Banje su, uslovljeni istorijskim događajima, selili svoja ognjišta prema istočnom delu Koritnjaka formirajući selo koje je bilo poznato pod nazivom Banja ili Stara Banja. Dvadesetih godina dvadesetog veka, kada Niška Banja po prvi put dobija status opštine (1920), veliki ih se broj vratio na prostor koji danas naseljavaju njihovi potomci, ali i sledbenici naroda koji se u Banju doselio iz gradova istočne Srbije i ruralnih naselja u okolini u periodu od 1930. do 1958. godine, u potrazi za boljim životom. Danas u Banji živi blizu 4.500 stanovnika, a od 2000, nakon što je bila deo Opštine Niš, ponovo ima status gradske opštine. Na svojoj impresivnoj istoriji, Niška Banja ima da zahvali izvanrednom geografskom položaju i blizini važnih saobraćajnica koje povezuju Zapad sa Istokom – autoputa Niš-Sofija, Panevropskog koridora 10 koji je u izgradnji, ali i magistralne železničke pruge Niš-Dimitrovgrad.

Sa umereno-kontinentalnom klimom, i prosečnom godišnjom temperaturom od 11,74 °C, Niška Banja sa okolinom spada u najtoplije predele Srbije, pa nije čudo što su u njenim blagodetima svojevremeno uživala tri srpska kralja iz dve dinastije, kojima su meštani, u znak zahvalnosti što su Banji podarili elitistički duh, podigli česmu „Tri kralja“. Prema dragocenim zapisima dr Milana Šijačkog (poznatog srpskog lekara, umro 1985. u Čikagu, sahranjen u Libertvilu), ova tri vladara su značajno doprinela obnavljanju i razvitku Banje nakon turskog vremena, posebno knez i potonji kralj Milan Obrenović, koji je na padinama Koritnjaka imao i svoj letnjikovac, dok je njegov sin Aleksandar Obrenović predahu u miru banjskog zelenila sa suprugom Dragom Mašin posvetio posebnu klupu.

Prvobitno, usled nepostojanja odgovarajućeg smeštaja, knez Milan Obrenović je nagovorio beogradske juvelire da 1880. otkupe zemljište kod današnjeg Hotela „Ozren“ i izgrade objekat sa restoranom i kupatilom, koji je brojao 12 mermernih kada i isto toliko soba za izdavanje. Ubrzo su se počeli otvarati i drugi objekti za smeštaj gostiju, pa je Niška Banja sve više ličila na uređeno naselje. Nakon nemačke, austrougarske i bugarske okupacije u Prvom svetskom ratu, tokom koje su okupacione trupe koristile banjske resurse, sa saznanjem da je izvorišna voda radioaktivna, 1921. počinje ubrzani razvoj ovog lečilišta. Do uspostave tramvajskog prevoza 1930. godine, čime je omogućen dalji napredak, smeštajne kapacitete Banje, uključujući tri hotela, privatne vile i kuće, činilo je 100 soba sa 250 kreveta.

niska_banja.jpg

Niška Banja

Tu se često i rado odmarao, s narodom družio i vodom sa „Školske česme“ od reume lečio i kralj Aleksandar I Karađorđević. Godine 1932, on je sa kraljicom Marijom ovde proslavio i destogodišnjicu braka. U Nišku Banju je prvi put došao na poziv Dragiše Cvetkovića, tada gradonačelnika Niša, kasnijeg predsednika Vlade Kraljevine, da bi u periodu od 1928. do pogibije 1934. njegovo veličanstvo u Banji boravilo po tri puta godišnje. „Tursko kupatilo“ je zato specijalno adaptirano i imenovano „Kraljevim kupatilom“. Glasine kažu da ga je za Banju vezivala i ljubav prema lepoj rođaki jednog od čelnih ljudi niškog Duvanskog monopola, mada ne treba potceniti, niti prilikom donošenja suda izostaviti, instrumente ondašnjih političkih spletki.

Podno Koritnjaka, jugoslovenski monarh se odmarao i samo deset dana pre sudbonosnog puta u Marsej. U Banji je na Vidovdan 1936, u spomen na ubijenog kralja Ujedinitelja, otkrivena bronzana bista iznad fontane centralnog parka, okružena cvećem i suzama naroda koji je došao da oda poslednju poštu svom vladaru. Nakon Drugog svetskog rata, bista je pretopljena, a mermerne kocke sa postamenta iskorišćene su za izgradnju Spomenika palim borcima 1941-1945. kod Stacionara „Zelengora“.

niska_banja.jpg

Kraljev banjski letnjikovac bila je Vila „Jela“ (ili „Kraljeva vila“, tada u vlasništvu Jovana Todorovića, dvorskog advokata, danas zgrada Gradske opštine Niška Banja). Osim nje, od 1927. godine do početka Drugog svetskog rata, pod naletom formiranja nove klase bogatih i uglednih građana, nikle su 22 vile različitih stilova, remek-dela beogradskih arhitekata (modernista), poput Vile „Erna“, zatim Vile „Teokarević“ i Vile „Zone“ Dragiše Cvetkovića, koja je 1981. pretvorena u deo novog Stacionara „Terme“. Sagrađen je i Stacionar „Zelengora“ (1933), a prilozima dobrotvora iz zemlje i rasejanja je 1934. podignut Hram Svetog proroka Ilije. Svetlost dana ugledala su i dva nova hotela, kasnije poznata pod imenima „Srbija“ (1932) i „Partizan“ (1935).

Za vreme nemačke i bugarske okupacije, već od 10. aprila 1941, čuvena Vila „Ristić“ postala je komandno mesto 11. oklopne grupe i 14. armijskog korpusa Vermahta, da bi u prvoj polovini januara 1942, po banjskim objektima bio smešten i Štab Prvog kraljevskog okupacionog korpusa bugarske vojske. Na Banju su avgusta 1944. pale četiri bombe nošene savezničkim avionima. Jedna od njih uništila je tramvajsku okretnicu u centru, dok ljudskih žrtava nije bilo.

Niška Banja Stara razglednica.jpg

U eri SFRJ, završena je izgradnja Hotela „Ozren“ i renoviran je Hotel „Srbija“. Godine 1954, u „Turskom kupatilu“ je otvoren „Inhalatorijum“, sa isparenjima bogatim gasom radonom, prvi lečilišni objekat ove vrste na Balkanu. Podignuto je dvadesetak novih vila, uglavnom u centralnom delu naselja, zatim prodavnice, samoposluge, pijace, turističke poslovnice, te kafana „Proleće“. Tako je Banja postala prva pratilja Vrnjačke Banje po broju posetilaca u celoj Jugoslaviji. Banjsko i klimatsko lečilište „Niška Banja“ 1966. menja naziv u Prirodno lečilište „Niška Banja“, a ubrzo i u Zavod za prevenciju, lečenje i rehabilitaciju reumatičkih i srčanih bolesnika, koji će se 1975. većim delom smestiti u savremeni Stacionar „Radon“, simbol Niške Banje, čime je, uz osnivanje Stacionara „Terme“ 1981, počelo novo razdoblje u njenoj istoriji. „Radon“ 1996. dobija još jedan sprat, te se ukupan broj postelja u Zavodu penje na 560. U XXI veku, pod novim imenom, Institut za lečenje i rehabilitaciju „Niška Banja“ predstavlja zdravstvenu, naučno-nastavnu i istraživačku ustanovu u kojoj se leče i rehabilituju pacijenti oboleli od kardiovaskularnih i reumatskih bolesti.

Niška Banja danas ima svoju biblioteku, umetničku galeriju, Letnju pozornicu, Centar za kulturu, hipodrom, streljanu, park-šumu Košutnjak sa uređenim trim stazama, terene za mali i veliki fudbal, rukomet, tenis, košarku i paraglajding sa uzletišta na Koritnjaku, gde je avgusta 2007. organizovano Predevropsko prvenstvo u preciznom letenju paraglajderom, a u avgustu 2008. Prvo sveobuhvatno evropsko prvenstvo. U Banji se održavaju manifestacije: „Dani jorgovana“ („Kad zamirišu jorgovani“), „Festival polena“, „Pihtijada“, „Volimo i negujemo našu tradiciju“, „Dani vina i meraka“, kao i brojni događaji objedinjeni u okviru „Kulturnog leta u Niškoj Banji“ pod pokroviteljstvom Opštine.

Na Nišavi, koja protiče nedaleko od početka niškobanjskog brda, svake godine se organizuje „Niška regata“, okupljajući na stotine ljubitelja sportova na vodi. Drugi dan avgusta, Svetog Iliju, stanovništvo Niške Banje obeležava kao svoju slavu. Tada ovo mesto postaje glavna turistička atrakcija Niške kotline i okoline.

Ipak, trenutno stanje u Niškoj Banji nije najsjajnije. Osetan je pad broja gostiju, a sveukupnom lošem utisku doprinosi i ruinirani, a nekada najluksuzniji Hotel „Srbija“ (do sredine XX veka poznat kao Hotel „Đoka Jovanović“), u samom centru Banje. Njega šaljivdžije, kad sunce krene nebom od istoka ka zapadu, probijajući se kroz prozore hotela, zovu „niškim Koloseumom“, jer na tren podseti na nešto što je davno bilo funkcionalno i puno ljudi.

Poput zemlje u kojoj se nalazi, tako i Niška Banja čeka neka bolja vremena. Pored svih nabrojanih lepota, ona je sve praznija, a ne bi trebalo, jer leta su u Banji duga i topla – traju 108 dana, čak 15 dana duže no u kalendaru. U Banji se održala i vremenu prkosi i lepa tradicija kupanja van uređenih kupališta, nastala još u doba Osmanskog carstva, u niškobanjskom jezercetu tople vode u blizini Hotela „Radon“, baš kao u jednoj od verzija pesme u kojoj u Niškoj Banji sijalice „danju gore, a noću se gase“.

Komentari su zatvoreni.